Omnibus je potvrda da je održivost važna kompanijama u EU

💭 ESRS standardi zahtjevaju disclosure ne performance.

U praksi to znači da su kompanije mogle zadovoljiti ESRS standarde na način da:

• Priznaju da smanjivanje negativnih i stvaranje pozitivnih učinaka nije dio njihove strategije

• Nisu razvili klimatski tranzicijski plan jer ne planiraju još neko vrijeme prestati u transportu koristiti najjeftinija, fosilna goriva.

• Nemaju uspostavljene procese izvještavanja o održivosti.

• Nemaju usvojene politike vezane za zaštitu okoliša, zaposlenike niti zaštitu potrošača…

ALI…

Kompanije očito vjeruju da bi to utjecalo na podršku koju dobivaju od dionika i da bi utjecalo na njihovu reputaciju. Zato su, kada su shvatili da prema standardu moraju transparentno reći “mi to nemamo” krenuli paraleleno u implementaciju toga što nemaju pa je naravno došlo do “administrativnog (pre)opterećenja”. Onda su shvatili da je ipak lakše lobirati da se obveza izvještavanja odgodi ili ukine.

Zašto mi je jako žao da se izvještavanje pauzira je to što smo imali priliku stvoriti benchmark - bazu podataka na razini EU gdje bi se mogao vidjeti prosjek po industrijama i po veličini kompanija. Tako bi se moglo definirati što znači “puno emisija” ili “nizak gender pay-gap”. Mogli bismo kompaniju A usporediti s kompanijom B, C i D i vidjeti da li je ispod, iznad ili u prosjeku i na temelju toga o njoj donositi zaključke.

---

Ukidanjem zakonske obveze izvještavanja o održivosti, kompanije koje su društveno odgovorne, uz manje “fake” konkurencije, ovako će lakše doći do izražaja i osvojiti klijente kojima je održivost i dalje kriterij u nabavi :)

Komisija ovim potezom nije ništa simplificirala nego još više zakomplicirala, jer se kompanije sada pitaju da li i drugi zakoni mogu biti tako povučeni, što doprinosi već dovoljno nezivjesnom svijetu u kojem danas živimo.